Tiho mjesto

Džon Krasinski (U kancelariji, Džek Rajan) je glavna uloga u ovom filmu, režiser i jedan od scenarista. Ono što je on htio postići ovim filmom je upravo gledaočev pogled na ostatke života nakon apokalipse, život sa neprekidnom prijetnjom i strahom od nepoznatog neprijatelja. Film je vrlo jednostavan, snimljen sa svega nekoliko glumaca i statista, ali su upravo detalji u toj jednostavnosti to što film čine vrhunskim. Način kako likovi hodaju, komuniciraju, igraju društvene igre su samo neke od primjera na koje je Krasinski htio da dočara apsolutnu tišinu. Da bi gledalac pravilno razumio cjelokupnu situaciju u kojoj se mladi Abotovi nalaze mora da posredno iz radnje filma vadi zaključke, jer prvi od vrlo malo dijaloga u filmu kreće istekom prve trećine filma, Ta koncentracija dovodi do toga da se gledalac maksimalno udubi u radnju i istinski se prepadne za protagoniste kada se od nekuda iznenada čuje buka. S obzirom da je na kino blagajnama ovaj film zaradio oko 320 miliona $, odnosno dvadeset puta više od budžeta filma, ovo je sjajan i filmski i finansijski uspjeh Krasinskog koji polako ali sigurno grabi ka samom vrhu holivudskih superzvjezda. Za uspjeh filma treba čestitati i producentu Majku Beju (Transformersi) koji je ipak u ovom djelu ostao nedosljedan svog zašitnog znaka ekstremnih specijalnih efekata. Ali ipak najbolji utisak ostavlja Emili Blant (Đavo nosi Pradu, Meri Popins), brižna majka i supruga (u stvarnosti takođe u braku sa Krasinskim) koja je iznijela glumački najzahtjevni dio posla. U sceni kada nakon pucanja vodenjaka, bježeći od predatora golom nogom stane na ekser i uspjeva zadržati glas, te facijalne ekspresije kojim pokazuje prikrivenu bol, pokazuje da je ovu ulogu jako kvalitetno pripremala. Nije bez razloga film nagrađen nagradom Saturn za najbolji horor 2018. godine, te je bio nominovan za nagrade Oskar, Zlatni globus i Baftu u kategorijama dizajna zvuka. Ipak ta jednostavnost kojom film odiše, a koja jeste najveći kvaklitet filma, donosi i neke rupe u priči koje bacaju sjenku na ovo ipak jako dobro filmsko djelo. Sudbina ostatka čovječanstva je relativno nepoznata osim što se pretpostavlja. Porijeklo i motiv stvorova je takođe enigma. Da li ubijaju zbog gladi ili zbog uništenja života na planeti. Gledalac nema pojma ni o glavnim junacima filma niti o njihovim životima prije kataklizme, što otežava njegovo povezivanje sa njima, niti o razlogu zašto se odlučuju na bebu u svjetu gdje buka znači smrt. Takođe, nije obajšnjeno kako su njive uzorane i posijane u ogromnim količinama na farmi na kojoj se film pretežno i odvija, kada se mehanizacija evidentno nije mogla koristiti. Film malo podsjeća na seriju Hodajući mrtvaci Franka Derbonta. Ipak, u filmu je predator ipak znatno inteligentniji i opasniji od zombija iz serije. Ali ako ste ljubitelj pomenute serije, dopašće Vam se i ovaj film jer je suština ista, kako preživjeti.

Tiho mjesto uskoro dobija svoj nastavak, gdje preživjeli članovio porodice nastavljaju borbu i vjerovatno nam otkrivaju nove detalje, ali prvo ćemo morati čekati da mi pobjedimo našeg nevidljivog neprijatelja.