Spektra

Posthumna poruka prethodnog M navodi agenta Službe za tajnu obavještajnu djelatnost, MI6, Džejmsa Bonda (Danijel Krejg), da izvrši neovlašćenu misiju u Meksiko Sitiju na Dan Mrtvih. Bond ubija vođu terorista Marka Skijaru (Alesandro Kremona) i na taj način zaustavlja zaveru o terorističkom bombardovanju. Bond uzima Skijarin prsten koji je ukrašen hobotnicom. Pri povratku u London, Bond saznaje da je suspendovan sa terenske dužnosti od strane Gareta Malorija, trenutnog M (Rejf Fajns), koji je u borbi za moć sa Maksom Denbijem, (Endru Skot) koga Bond naziva C, generalnim direktorom novog, privatno podržane Zajedničke obaveštajne službe formirana spajanjem MI5 i MI6. C vodi kampanju da se Britanija pridruži globalnoj inicijativi za nadzor i obaveštajne poslove pod nazivom „Devet očiju” i pokušava na sve načine da zatvori odeljenje terenskih agenata, gdje se nalazi agent 007, za koje veruje da je zastarelo.        Režiser Sam Mendes koristi već dobro provjerenu formulu iz prethodnog nastavka Skajfol, i ne gubi puni vremena, već odmah počinje film spektakularnim akcijskim scenama smještenim u Meksiko Sitiju, za vrijeme Dana mrtvih. Zanimljiv je izbor da se radnja smjesti baš za vrijeme ovog meksičkog praznika koji okuplja porodicu i prijatelje, kako bi se pomolili za svoje bližnje koji su umrli. Meksikanci ovaj dan ustvari ne koriste za tugovanje, već je ovo dan proslave. Nakon natpisa na crnoj podlozi ekrana na kojem stoji Mrtvi su oživjeli, u veoma dugom i neprekidnom kadru, vidimo proslavu na trgu, na kojem se nalazi veliki broj ljudi, pod maskama. Među njima je tajni agent Džejms Bond, u društvu jedne latino ljepotice, sa kojom zajedno ulazi u jednu hotesku sobu. Ono što izgleda kao obična predigra u stvari se vješto pretvara u veoma uzbudljivu akcionu sekvencu. Agent 007 oblači odjelo i dok hoda po samoj ivici zgrade, popravlja dugmad na oba rukava košulje, namješta bubicu u uho i uzima pištolj u ruku, iz kojeg malo kasnije ispaljuje nekoliko metaka i prekida dogovor grupe ljudi, za koji poslije saznajemo da je zapravo zavjera o terorističkom bombardovanju. Nakon eksplozije, koju je sam prouzrokovao, Bond izbjegava da ga ne smrska veliki dio zgrade, koja se ruši, i na kraju pada na jedan dvosjed, koji se igrom slučaju našao baš tu, a zatim ustaje i neformalno popravlja odjelo. Ma kakvo mišljenje imali generalno o novim Bond filmovima, scene poput ove su ipak odličan koktel ozbiljne akcione sekvence i bajkovitog i nerealnog pristupa, koji je često krasio ovaj filmski i serijal, i koji će uvijek dobro zabaviti široki filmski auditorijum i tjerati ga da se raduje novim nastavcima. Da stvar bude još bolja, Mendesu ni ovo nije dovoljno već scenu potjere, koja slijedi, završava surovom borbom u helikopteru, koji uzleće iznad mase ljudi, i u kojem se odvija borba na život i smrt. Publika strijepi za Bondov život ali i za živote velikog broja ljudi koji su se tu našli na proslavi.

Režiser Mendes pravi dobar posao u prvom dijelu filma i istraga koju agent 007 sprovodi kako bi otkrio ko stoji iza misteriozne organizacije Spektra je dobro odrađena. Publici nije dozvoljeno puno predaha dok prati agenta 007, kojeg progoni jedan od članova organizacije Spektra, poznat kao Gospodin Hiks i kojeg veoma uvjerljivo igra Dejv Bautista (Čuvari galaksije, Blejd raner 2049.). Nezaobilazne su scene automobislke potjere, u kojima direktor fotografije Hojt fon Hojtema (Otvori vrata pravom, Međuzvjezdani, Dankerk, Vjerovanje), vješto snima veoma brze sportske modele automobila koji velikom brzinom prolaze kroz uske ulice Rima, a kasnije kroz prostor vodenog kanala. Publika shvata zašto je baš Gospodin Hiks vodeći atentator ove misteriozne organizacije i scena borba između njega i fizički inferiornijeg agenta 007, smještena na pokretni voz, je veoma uzbudljiva i na trenutak pomislimo da su agentovi dani odbrojani, što je za svaku pohvalu. Opštem ugođaju filma dosta pomaže kvalitetna muzička podloga kompozitora Tomasa Njumena, koji je radio muziku za prethodni nastavak Skajfol i koji je preradio legendarnu temu iz U službi njenog veličanstva, ali i francuska kostimografkinja Dženi Temime (Skajfol), koja se pobrinula za besprekoran izgled svih filmskih aktera.

Problemi ovog filma se naziru odlukom scenarista da se opet zapitaju da li su agenti poput Džejmsa Bonda potrebni u ovom modernom svijetu ili su oni zapravo relikvija prošlog vremena. Ovo pitanje je dobilo svoj odgovor u prethodnom nastavku, Skajfol. Međutim još veći problem ovog nastvaka počinje kada se Bondova istraga približi samom vrhu organizacije Spektra i kada konačno upoznamo njenog vođu Ernsta Stavra Blofelda, kojeg igra talentovani austrijski glumac Kristof Volc (Prokletnici, Đangova osveta). Pokušaj ovog talentovanog austijskog glumca da nas ubjedi da je upravo on oduvijek bio mračna sijenka koja se nadvija nad agentom 007 i da je on ni manje ni više nego autor svog njegovog bola jednostavno ne pije vode. Ne možemo a da ne primjetimo scenu u kojoj Bond i Blofeld razgovoraju u njegovom informatičkom centru, u kojem u jednom trenutku, Blofeld smanjuje osvjetljenje, dok njegovi zaposlenici, svi obučeni u crno, u istom trenutku ustaju od računara i okreću se prema njemu i agentu 007. Ova scena podsjeća na filmove paranoje koji su bili popularni 70-ih godina prošloga vijeka. Ovi filmovi su uspjevali jer su uložili veliki trud da nas ubjede u sva dešavanja koja se dešavaju iza kulise i koje običan čovjek ne vidi i svoju priču su pričali veoma sporo, na gotovo depresivan način, bez puno akcije, stavljajući akcenat na misteriju priče, od koje su samo male dijelove postepeno pokazivali. Sa druge strane, Spektra se odlučila na ovaj potez vjerovatno iz razloga da, prosto rečeno, ovaj izuzetno skupi film dobije adekvatnog negativca, ali i da, u isto vrijeme, pojasne neke stvari iz prijašnjih nastavaka. Lik enigmatičnog vođe Ernsta Stavra Blofelda se prvi put prikazao u nastavku Dijamanti su vječni, u kojem glavnu ulogu igra škotski glumac Šon Koneri. Isto tako, lik koji dosta podsjeća na Blofelda se pojavio i u nastavku Samo za tvoje oči, u kojem agenta sa dozvolom za ubistvo igra engleski glumac Rodžer Mur.

Danijel Krejg je ponovo više nego uvjerljivo odradio svoj dio posla, dok lijepa francuskinja Lea Sedu (Prokletnici, Nemoguća misija: Protokol Duh, Plavo je najtoplija boja) nema baš priliku da pokaže svoje glumačke sposobnosti. Isto možemo reći i za italijansku glumicu Moniku Beluči, za koju se stiče utisak da je glavni razlog njenog gostovanja u ovom filmu upravo kako bi bila najstarija Bond žena, i kako bi ovaj nastavak oborio još koji rekord. Pouzdani Britanac Rejf Fajns je dobar izbor za lik poznat kao M, jer vješto pravi transforamcije iz strogog korporativnog upravnika i radnog kolege agenta 007, koji mu zapravo često želi pomoći.

Spektar je neosporno zabavan nastavak koji se može preporučiti ljubiteljima filmova o britanskom tajnom agentu, kao i ljubiteljima akcionog film uopšteno, ali koji je ipak razočarenje nakon filma Skajfol.