TO (2017)

Glumci: Jaeden Lieberher, Bill Skarsgård, Jeremy Ray Taylor, Sophia Lillis, Finn Wolfhard, Chosen Jacobs, Jack Dylan Grazer, Wyatt Oleff, Nicholas Hamilton

Režija: Andy Muschietti

Scenario: Chase Palmer, Cary Fukunaga, Gary Dauberman

Žanr: Avantura/ Drama/ Horor

Trajanje: 2h 15min

Rejting: R

  

       Grupa srednjoškolaca koju čine William Denbrough (Jaeden Lieberher), Benjamin Hanscom (Jeremy Ray Taylor), Richard Tozier (Finn Wolfhard), Stanley Uris (Wyatt Oleff), Michael Hanlon (Chosen Jacobs), Edward Kaspbrak (Jack Dylan Grazer) i djevojka Beverly Marsh (Sophia Lillis), pokušava da stane u kraj demonskom stvorenju u obliku klovna po imenu Pennywise (Bill Skarsgård). Probleme ovoj grupi srednjoškolaca, koju još nazivaju "Odred Gubitnika", pravi lokalni grubijan Henry Bowers (Nicholas Hamilton). To je ekranizacija istoimene knjige Stephena Kinga.

       Režiser Andy Muschietti nije prvi koji je dobio šansu da ekranizuje bestseler knjigu Stephena Kinga, To. Još 1990. godine ovo dvodjelno Kingovo remek-djelo, od preko hiljadu stranica, je prebačeno u trosatnu TV seriju. Serija se pokazala relativno uspješnom sa jednoglasnim pohvalama prema glumcu Timu Curriju, koji je odigrao klovna Pennywise. Muschietti i ekipa prave prvi odličan potez i ovaj put se koncentrišu na samo prvi dio knjige, što im daje dovoljno vremena da se dodirnu mnogih tema koje je King obradio u svojoj knjizi i da nas naravno dobro upoznaju sa svojim filmskim likovima, tačnije njihovim strahovima.

       Režiser Andy Muschietti započinje ovaj film na jedan zaista šokantan način. Naizgled bezbrižno puštanje paprinog brodića nabujalom cestom se veoma brzo pretvara u košmar za nedužnog mladog dječaka. Direktor fotografije Chung-hoon Chung se pobrinuo za veoma lijepe kadrove dok prati dječakov brod koji pada u kanalizaciju, a zatim se fokusira na naslovnog negativca filma. Mrak podmuklo prikriva veliki dio ovog klovna i dopušta nam da vidimo samo njegove oči i podmukli osmjeh, koji kao da najavljuje užas koji slijedi i usput se raduje zbog toga. Treba pohvaliti posao šminkera, koji je u kombinaciji sa CGI tehnologijom zaista efektan.

       To je dijelom i film misterije, iako istraga u ovom filmu ne zaslužuje posebnu pohvalu. Većina otkrića dolazi od strane mlađanog Bena Hanscoma, koji je na sebe preuzeo ulogu filmskog detektiva. Za ostatak detektivske ekipe, adekvatno nazvane "odred gubitnika" se slobodno može reći da zadovoljava sve kriterijume popularno nazvanih štrebera. Grupi otpadnika se pridružuje atraktivna djevojka Beverly Marsh, i nezaobilazno dolazi do međusobnih trakcija, i to veoma zabavnih. Humor u filmu je uglavnom dobro pomješan sa hororom, iako mu ponekad zasmeta da pokaže svoju najsuroviju stranu. Režiser Muschietti i scenaristi filma Chase Palmer, Cary Fukunaga, Gary Dauberman, zanima isključivo šta plaši aktere ovog filma. To uspješno prati veliki broj likova i često prebacuje sa jednog lika na drugog, ali radnja filma nikad ne posrće i ni za jednu scenu se ne može reći da je suvišna. Muschietti zna da nas prepadne u po bijela dana, a pohvalan je i način na koji najavljuje završni horor filma. Treba takođe pohvaliti odvažnu i dobru snimljenu scenu u garaži jednog od dječaka. Muschietti pravi pametan potez i krije roditelje mladih detektiva i na taj način povećava osjećaj opasnosti koji prijeti ovoj nezaštićenoj djeci. Da stvar bude još gora po njih, upravo su neki od njihovih roditelja možda i veća prijetnja od naslovnog negativca filma. Ovo postaje očigledno u razgovoru između mlade Beverly i njenog oca, ali isto tako i u razgovoru nasilnički nastrojenog mladića Henrija Bowersa i takođe njegovog oca.

       To je smješteno na kraj 80-ih godina prošloga vijeka, vrijeme kada je SIDA počela da hara Amerikom i odnosi veliki broj života. Ovaj film se vjerovatno može shvatiti kao metafora za svu ovu tako reći prljavšinu, koju često kriju četiri zida privatnog doma, ali koja isto tako jednom mora da izađe na vidjelo. Odličan primjer je scena u kojoj Beverly nakon očevog uznemiravanja sječe svoju kosu iznad umivaonika, da bi kasnije usljedila impresivna scena velike količine krvi koja izlazi iz tog istog umivaonika i prekriva sve zidove njenog kupatila. Kritičari su uporedili ovu scenu sa sličnom scenom iz De Palmine Carrie.

       To pravi mnoge reference na filmove i muziku koja je bila popularna 80-ih godina prošloga vijeka. Interesantan je dijalog između i Beverly u koji su ubačeni mnogi hitovi veoma tada popularnog benda, New Kids On The Block. Svi dječaci u filmu voze bicikla, što je naravno jasna asocijacija na Spielbergov E.T. Vanzemaljac, a ulaze u bioskop gdje se prikazuje jedan od nastavaka Kravenove Strave U Ulici Brestova. Ovaj popularni horor serijal 80-ih je vješto pomješao stvarnost i fikciju kako bi dobro zastrašio publiku filma. Treba zapaziti da mladi delikvent dosta podsjeća na Kiefera Sutherlenda iz Reinirovog Ostani Uz Mene, adaptacije još jedne knjige Stephena Kinga. Takođe treba obavezno pohvaliti kvalitetnu muziku Benjamina Wallfischa.

       Kasting mladih glumaca je odlično odrađen. Junak popularne serije Čudnije Stvari, Finn Wolfhard se pokazao kao pravi izbor za brbljivog dječaka. Sophia Lillis je veoma dobra kao Beverly, kao i ostatk družine. Bill Sarsgard je zaista pozitivno iznenadio ulogom klovna Pennywise. On uspjeva da ostane suzdržan ali ujedno i da demonstrira želju da napadne mladića sa kojim razgovara.

       To je kvalitetan i veoma zabavan film koji se može pohvaliti da je posao obavi daleko bolje od svog prethodnika i koji nas ostavlja u očekivanju za nastavkom.

 


Preporuka sličnih filmova:











































































Datum recenzije: 14.09.2017. godine
Poster filma: By Source (WP:NFCC#4), Fair use, Link