DVOSTRUKI ŽIVOTI (2018)

Izvorni naslov: Doubles vies
Žanr: Komedija/ Drama/ Romansa
Režija: Olivije Asajas
Scenario: Olivije Asajas
Producent: Čarls Gilibert
Glumci: Gijom Kane, Žilijet Binoš, Vensan Makenj, Nora Hamzavi, Krista Tare, Paskal Gregori
Muzika:
Kamera: Jorik Le Sauk
Montaža: Simon Žake
Izdavačka kuća: Ad Vitam
Studio: CG Cinéma
Trajanje: 1h 48min
Zemlja: Francuska
Jezik: Francuski
Budžet: $
Zarada: $3,4 Milliona
Rejting: R

  

       Egzistencijalne krize, preljube i nesporazumi povezuju dva ljubavna para dok se u pozadini njihovih odnosa odvija kriza štampanih medija, digitalna revolucija u izdavačkoj industriji i jača uloga društvenih mreža u kulturi. Uspješni pariški izdavač Alain, koji se teško nosi s digitalnim novostima u izdavaštvu, zabrinut je zbog novog rukopisa jednog od svojih dugogodišnjih autora, Leonarda, koji je napisao još jedan roman u kojem reciklira svoju ljubavnu aferu s TV voditeljkom. Alainova žena, poznata pozorišna glumica Selena, drugačijeg je mišljenja.

       „Dvostruki životi“ počinju debatom Alaina (Gijom Kane) i Leonarda (Vensan Makenj), o Leonardovoj novoj knjizi, pri čemu on po prvi put biva odbijen od svog dugogodišnjeg izdavača. To je nit koja počinje odmotavati dugačko klupko rasprava, o temama koje će zainteresovati većinu onih koji prate tehnologiju, izdavaštvo, pisanu riječ, ali i politiku, te na kraju i same odnose među parovima.

       I dok Alainova supruga Selena (Žilijet Binoš) pomišlja da je on vara, što je i istina, ispostavlja se da ni ona ne ostaje dužna njemu, pa je u dugogodišnjoj vezi, ni sa kim drugim, nego Leonardom, koji je opet u braku sa političarkom Valeri (Nora Hamzavi). I dok upratite ko tu koga vara, sa prilično upečatljivim scenama seksa, pomislićete da je riječ o samo još jednoj ljubavnoj francuskoj filmskoj priči. Ali, ovaj film ima mnogo više potencijala od toga. Razmišljanja likova su veoma interesantna, od toga da nove generacije odrastaju uz računare, čitaju na tabletima i pametnim telefonima (ako uopšte čitaju), do toga da je senzacionalizam i na Twitter-u, da su „tweetovi“ moderni haiku, a SMS poruke moderni oblik pisanja, jer na internetu svi pišu. Ovo su teme koje se provlače kroz cijeli film, a intelektualno osmišljeni dijalozi drže pažnju i pored toga što se scene usporeno odvijaju, pa onima koji vole akciju sveukupno neće biti pretjerano zanimljivo. Reditelj Olivije Asajas nije imao mnogo posla oko same režije, jer je dovoljno bilo da glumci dođu na set sa naučenim tekstom i otpočnu razgovor kakav bi vodili sa svojim prijateljima ili partnerima u realnom životu. Ali dok Alain šeta njegovom izdavačkom kućom, vi po škripi podova ili vrata već možete namirisati miris knjige i zamisliti se u tom knjiškom carstvu, kakvo će ipak teško zamijeniti ova digitalna era. U takvim detaljima, kao i lakoći nenametljivog prelaska iz jedne scene u drugu, vidi se i Asajasov dar za režiju. Ovaj film zasigurno neće donijeti do sada neviđenu priču, ali je sa temama koje pokreće došao u pravom trenutku za današnji svijet, kada se i zaista bore tehnologija i mnogima još uvijek draga hartija, kada svijet gotovo u potpunosti prelazi da „živi“ u virtuelnom svijetu. Ako ste pobornik ove tematike, sa minimumom akcionih scena onda je ovo film kojim ćete kvalitetno popuniti vrijeme.

 


Preporuka sličnih filmova:





Datum recenzije: 14.12.2018. godine
Poster filma: By Source, Fair use, Link